Juče smo bili u Toyoti Kyushu, fabrici najvećeg svjetskog automobilskog brenda, nekih sat vremena vožnje od Kitakjušua. Nalazi se u ruralnom dijelu, na prostoru od 10-tak stadiona. Ono što sam vidio je impresivno, to sam ranije gledao na National geographic-u. Cijela fabrika zapošljava oko 6000 ljudi koji rade u dvije smjene. Bili smo u dijelu gdje se automobili sklapaju. Ta hala je prava džungla, sastavljena od robota, mašina, infrastrukture i ljudi. Ima nekoliko linija na kojima se auta sklapaju. Dijelovi se takođe automatski dostavljaju a neki i montiraju. Tu se sastavljaju četiri tipa među kojima je i lexus. Sve je čisto, ne dozvoljava se kamionima za dostavljanje ulazak u halu, čak ni buka nije velika (i to je propisano pravilima jer radnici ne smiju raditi u iritirajućoj sredini). Godišnje oko 40,000 prijedloga za poboljšanje procesa sklapanja vozila dođe od samih radnika od kojih se mnogi usvoje u svrhu poboljšanja efikasnosti i uslova rada. Radnici rade dva sata, pa imaju 10 minuta pauze, pa opet dva sata, pa 45 minuta pauze za ručak, pa dva sata, pa opet 10 minuta pauze i na kraju završnih dva sata. dakle ukupno 8 sati rada plus oko sat vremena pauze. Radnici se stimulišu da proizvedu što više vozila na liniji. Recimo, na semaforu stoje brojevi 392 i 400 što znači da su tog dana na toj liniji proizvedena 392 vozila a 400 je broj koji treba dostići do kraja radnog vremena. Vjerovatno su za to ekstra plaćeni i na taj način se stimulišu da rade što efikasnije. To je i razumljivo s obzirom da jedan radnik 8 sati radi isti posao, pa može doći do zasićenja odnosno usporavanja procesa.
Koliko sam razumio, prva smjena traje do 15,20 a druga počinje oko 16,20 pa do iza ponoći. Ili tako nekako. Svi smo bili impresionirani. Mada, nismo imali mogućnost slikanja a kretanje je bilo ograničeno. Imali smo neku djevojku kao vodiča, tako da nije ni bilo mjesta za neka pitanja (kojih bi bilo dosta, siguran sam). Cijeli fabrički kompleks je jako čist, svuda je cvijeće, sve se reciklira. Čak i vodu prerađuju prije ispuštanja u rijeku tako da je ona čistija (kako kažu) nakon primanja vode iz fabrike. Zalazi se tako daleko da se graniči sa glupošću, npr. iskorišteni papir se isjescka (nekoliko tona mjesečno) i nosi se na farme gdje se polaže kravama da mogu ležati na udobnome. Cilj im je da se postigne ''zero emision'', dakle proces bez otpada, što je u neku ruku nepojmljivo.
Koliko sam razumio, prva smjena traje do 15,20 a druga počinje oko 16,20 pa do iza ponoći. Ili tako nekako. Svi smo bili impresionirani. Mada, nismo imali mogućnost slikanja a kretanje je bilo ograničeno. Imali smo neku djevojku kao vodiča, tako da nije ni bilo mjesta za neka pitanja (kojih bi bilo dosta, siguran sam). Cijeli fabrički kompleks je jako čist, svuda je cvijeće, sve se reciklira. Čak i vodu prerađuju prije ispuštanja u rijeku tako da je ona čistija (kako kažu) nakon primanja vode iz fabrike. Zalazi se tako daleko da se graniči sa glupošću, npr. iskorišteni papir se isjescka (nekoliko tona mjesečno) i nosi se na farme gdje se polaže kravama da mogu ležati na udobnome. Cilj im je da se postigne ''zero emision'', dakle proces bez otpada, što je u neku ruku nepojmljivo.