Danas sam proveo divan dan sa djevojkom po imenu Noriko. Upoznali smo se prije 7 dana na internacionalnoj večeri u JICA Centru, razmjenili mejl adrese i dogovorili da se vidimo. Bila je u kimonu. Došla je po mene u maloj tojoti oko 11 sati u nedelju. Predložio sam joj da malo prošetamo, pa smo izašli vani i napravili krug oko naselja. Vratili smo se u JICA Centar, malo igrali bilijara, učila me origami i pokazala jednu tradicionalnu japansku igračku. Nakon ručka u restoranu, palo mi je na pamet da je pitam da se malo provozamo okolo, baš da vidim kako vozi i kakav je osjećaj kad si suvozač na strani gdje je kod nas volan. Predložila mi je da idemo u Moji, prelijepi dio grada na sjeveru, u blizini Šinseki mosta koji spaja Kjušu i Honšu. Bio je divan dan, malo smo šetali, bio je neki festival, pa je bilo dosta interesantnih i kostimiranih faca, tipa nekih likova iz japanskih crtanih filmova. Dogovorili smo se da odemo feribotom na malo krstarenje, odnosno da pređemo preko, na ostrvo Honšu. Tamo smo popili prirodni sok od grožđa sjedeći u bašti pored mora. Baš smo uživali. Potom smo malo prošetali, vratili smo se na feribot, pa nazad. Iskoristili smo divan dan, napravili nekoliko fotografija i par selfija. U JICA Centar smo se vratili oko pola 6 popodne. Na rastanku mi je dala japansku igračku kao poklon. Bilo mi je žao što nemam ništa da joj dam (kupio sam joj samo jednu čokoladu). Ne govori baš nešto engleski (a ni ja), pa smo se malo teže sporazumjevali. Ali i kad smo ćutali nije nam bilo neprijatno. Sve u svemu, divan dan, divna djevojka.