Juče ujutro (subota) sam se konačno naspavao. Spavao sam do 10 sati, preskočio doručak, popio kafu i spremio se lijepo za prvi izlazak u grad (centar). Kupio sam povratnu kartu Yahata-Kokura (560 jena ili oko 8-9 KM), odnosno od dijela grada gdje sam ja, do centra Kitakyushua koji čini stari grad Kokura. Nakon 4 stanice i nekih 10-15 minuta vožnje lokalnim vozom, stižem u centar. Hodao sam lijevo-desno nasumice, dok nisam uletio u jednu radnju široke potrošnje u kojoj možeš naći bukvalno sve, po veoma pristupačnim cijenama. Trebalo mi je 2-3 sata da sve obiđem i pregledam (na dva sprata). Nisam želio ništa da kupujem, pošto ću imati dosta vremena za to, osim jedne lijepe kravate koja je koštala 10 KM. Tražio sam šoping centar Riverwalk, i ubrzo ga našao (mada sam pogriješio što sam krenuo bez karte, ko svirač). Tu sam takođe proveo par sati, razgledajući šta ima. Ima solidna GAP radnja, Beneton im je slab, i to je to od svjetski poznatih marki, ostalo su nama manje poznati brendovi. Sportske radnje su dobre, međutim nigdje nisam našao UNICLO opremu (majice, trenerke), japansku marku koju nosi Novak Đoković.
Nakon toga bio sam u još jednom tržnom centru, uglavnom sa exclusivnom robom (Lui Viton, Burberry, Takeo Yamaguchi itd).
Umoran od hodanja ali sa dobrim utiscima vraćam se u JICA Centar.
Naveče smo imali jako fino internacionalno veče i druženje sa Japancima. To je organizovano u sklopu večere, tako da smo malo klopali, malo pili, malo ćaskali. Upoznao sam jednu curu u kimonu i jednog momka s kojim sam proveo veći dio večeri. Fin dečko, radi u salonu automobila, razmjenili smo podsjetnice i dogovorili da se uskoro vidimo.
Poslije večere, ekipa sa kursa se okupila na bilijaru. Razbio sam ih sve, nisam izgubio ni jednu partiju, iako nisam uzeo štap u ruke dugo, dugo (možda čak 15 godina). Oko 10 smo se razišli i ja sam bio u krevetu već oko 11. U nedelju ujutro sam ustao oko pola 10, otišao na doručak (razbio se od ribe) i poslije toga malo prošetao okolo. Tu je u blizini mali stadion, gledao sam utakmicu, djeca su bila, ali mi nikako nije jasno kako zajedno igraju djevojčice i dječaci. Djevojčice su sigurno bile (imaju dugu kosu) ali sam se iznenadio da u obje ekipe igraju i dječaci (prvo sam pomislio da su sve djevojčice, ali nemoguće, jer su neki po faci i po kretanju 100% dječaci).
Poslije podne i veče sam proveo u sobi. Postavio sam par slika na facebooku iz Japana i brojao lajkove (preko 80, hmmm, nije loše).
Nakon toga bio sam u još jednom tržnom centru, uglavnom sa exclusivnom robom (Lui Viton, Burberry, Takeo Yamaguchi itd).
Umoran od hodanja ali sa dobrim utiscima vraćam se u JICA Centar.
Naveče smo imali jako fino internacionalno veče i druženje sa Japancima. To je organizovano u sklopu večere, tako da smo malo klopali, malo pili, malo ćaskali. Upoznao sam jednu curu u kimonu i jednog momka s kojim sam proveo veći dio večeri. Fin dečko, radi u salonu automobila, razmjenili smo podsjetnice i dogovorili da se uskoro vidimo.
Poslije večere, ekipa sa kursa se okupila na bilijaru. Razbio sam ih sve, nisam izgubio ni jednu partiju, iako nisam uzeo štap u ruke dugo, dugo (možda čak 15 godina). Oko 10 smo se razišli i ja sam bio u krevetu već oko 11. U nedelju ujutro sam ustao oko pola 10, otišao na doručak (razbio se od ribe) i poslije toga malo prošetao okolo. Tu je u blizini mali stadion, gledao sam utakmicu, djeca su bila, ali mi nikako nije jasno kako zajedno igraju djevojčice i dječaci. Djevojčice su sigurno bile (imaju dugu kosu) ali sam se iznenadio da u obje ekipe igraju i dječaci (prvo sam pomislio da su sve djevojčice, ali nemoguće, jer su neki po faci i po kretanju 100% dječaci).
Poslije podne i veče sam proveo u sobi. Postavio sam par slika na facebooku iz Japana i brojao lajkove (preko 80, hmmm, nije loše).