Na kraju, poslije mjesec dana, trebao bih rezimirati stvari. Bilo je to putovanje iz snova. Kao što sam na početku kursa tokom izlaganja Job Reporta rekao: ''It's gonna be a highlight of my life!'' i to je upravo bilo to. Za tih mjesec i po dana bilo je bukvalno svega. Lijepo sam se odmorio od ovog blata ovde, nauživao se, družio se s finim ljudima, opustio se, bio ono što jesam. Najviše mi je prijalo što je sve organizovano do u tančine tako da čovjek nije morao da misli ni na šta, mogao si biti bezbrižan.
Išao sam svaki dan u dvoranu na trčanje, što me dodatno relaksiralo, a i smršao sam 2-3 kile. Osjećao sam se jako dobro. Hranio sam se zdravo i kvalitetno: riba, piletina, povrće, voće, đusevi, salate. Vikendom sam se vozao biciklom, obilazio šoping centre. Petkom i subotom smo imali karaoke, bilo je zabavno. Odmah preko puta KIC-a smo imali samoposlugu ''Spina market'' gdje sam često provodio više vremena nego što je to samo kupovina zahtijevala. Naveče poslije večere smo sjedili u lobiju i ćaskali, gledali TV, igrali bilijara, zezali se. U sobi sam imao kuhalo za kafu tako da sam svaki dan pio nes kafu, tu je uvijek bio i kvalitetni hladni đus od narandže. Popio sam dva-tri litra Jack Danielsa, mada se nisam ni jednom napio. Zadnjih dana je bila prilika da uzmem bar još jednu flašu ali sam odustao. Želio sam da uživam bistre glave. Na karaokama smo napravili nekoliko spektakla. Tu je došlo do izražaja moje poznavanje muzike i pjesama pa sam, pored Teddy-ja i Balty-ja kojima je engleski maternji, vodio glavnu riječ. Stalno su mi gurali mkrofon u ruke. Ja sam non-stop bio na nogama i plesao jer je glupo sjediti i pjevati. Mogao sam čak biti za nijansu opušteniji, kao Teddy, koji je igrao, skakao, pravio atmosferu.
Posebno mi je dobro došlo prethodno iskustvo iz Japana 2008. tako da sam sada znao šta i kako i nisam imao nikakvih strahova. Na ulici sam se osjećao normalno i sigurno, nije bilo one tjeskobe koju sam osjećao u Italiji.
Japan je čudesna zemlja. Ljudi su nekako drugačiji, ali opet u osnovi isti. Čini mi se da su vremenski ispred nas. Žive lijepo, bez mnogo stresa. Imaju svoje probleme. Nema prevaranata, nema kriminala, nema incidentnih situacija. Mada mislim da nisu naivni.
Čitavo vrijeme nisam osjećao nostalgiju, naprotiv. Vjerovatno dobrim djelom zahvaljujući ovoj našoj bijedi i neredu u kojem živimo. Što se tiče moje struke, tu nije bilo mnogo napretka. Ali u širem pogledu, vidjeti kako funkcioniše obrazovni sistem, fabrike za preradu i reciklažu, komunalna preduzeća, NVO, kompanije i sl, to je svakako neprocjenjivo. Osjećam se mnogo bogatiji nakon svega. Kad sam polazio bio sam malo bolestan pa mi je palo na pamet da odustanem od putovanja. Hvala Bogu pa nisam.
Već sada razmišljam kako bi bilo divno opet otići u Japan za koju godinu. Što da ne, kad može dva puta može i tri.
Išao sam svaki dan u dvoranu na trčanje, što me dodatno relaksiralo, a i smršao sam 2-3 kile. Osjećao sam se jako dobro. Hranio sam se zdravo i kvalitetno: riba, piletina, povrće, voće, đusevi, salate. Vikendom sam se vozao biciklom, obilazio šoping centre. Petkom i subotom smo imali karaoke, bilo je zabavno. Odmah preko puta KIC-a smo imali samoposlugu ''Spina market'' gdje sam često provodio više vremena nego što je to samo kupovina zahtijevala. Naveče poslije večere smo sjedili u lobiju i ćaskali, gledali TV, igrali bilijara, zezali se. U sobi sam imao kuhalo za kafu tako da sam svaki dan pio nes kafu, tu je uvijek bio i kvalitetni hladni đus od narandže. Popio sam dva-tri litra Jack Danielsa, mada se nisam ni jednom napio. Zadnjih dana je bila prilika da uzmem bar još jednu flašu ali sam odustao. Želio sam da uživam bistre glave. Na karaokama smo napravili nekoliko spektakla. Tu je došlo do izražaja moje poznavanje muzike i pjesama pa sam, pored Teddy-ja i Balty-ja kojima je engleski maternji, vodio glavnu riječ. Stalno su mi gurali mkrofon u ruke. Ja sam non-stop bio na nogama i plesao jer je glupo sjediti i pjevati. Mogao sam čak biti za nijansu opušteniji, kao Teddy, koji je igrao, skakao, pravio atmosferu.
Posebno mi je dobro došlo prethodno iskustvo iz Japana 2008. tako da sam sada znao šta i kako i nisam imao nikakvih strahova. Na ulici sam se osjećao normalno i sigurno, nije bilo one tjeskobe koju sam osjećao u Italiji.
Japan je čudesna zemlja. Ljudi su nekako drugačiji, ali opet u osnovi isti. Čini mi se da su vremenski ispred nas. Žive lijepo, bez mnogo stresa. Imaju svoje probleme. Nema prevaranata, nema kriminala, nema incidentnih situacija. Mada mislim da nisu naivni.
Čitavo vrijeme nisam osjećao nostalgiju, naprotiv. Vjerovatno dobrim djelom zahvaljujući ovoj našoj bijedi i neredu u kojem živimo. Što se tiče moje struke, tu nije bilo mnogo napretka. Ali u širem pogledu, vidjeti kako funkcioniše obrazovni sistem, fabrike za preradu i reciklažu, komunalna preduzeća, NVO, kompanije i sl, to je svakako neprocjenjivo. Osjećam se mnogo bogatiji nakon svega. Kad sam polazio bio sam malo bolestan pa mi je palo na pamet da odustanem od putovanja. Hvala Bogu pa nisam.
Već sada razmišljam kako bi bilo divno opet otići u Japan za koju godinu. Što da ne, kad može dva puta može i tri.