Sutra ujutro putujemo u Kumamoto pa onda u Nagasaki. Ostajemo 4 dana i 3 noći. Spavamo u hotelima, prvo dvije noći u Kumamotu pa onda jednu noć u Nagasakiju. Iz Kumamota ćemo ići u Minamatu da posjetimo muzej o poznatoj ''minamata bolesti''. To je jako opasna bolest koja je zahvatila taj dio Kjušua prije 50-tak godina jer su fabrike ispuštale otrovne materije u more zagađujući ribe, koje su kasnije ljudi jeli. Bilo je dosta smtrnih slučajeva i posljedica koje su i danas prisutne. Posebno me raduje put u Nagasaki gdje ćemo posjetiti muzej atomske bombe. Danas sam malo nešto čitao o tome. Pročitah da je u Nagasakiju poginulo oko 39,000 ljudi u prvom udaru i još 75,000 od posljedica zračenja. Mislio sam da kažem da je to najveći zločin u istoriji čovječanstva, ali kad se uporede žrtve mnogih ratova, ipak to nije preveliki broj. Juče pročitah da je početkom osamdesetih u desetogodišnjem Iransko-Iračkom ratu poginulo preko milion Iranaca. Da ne govorimo o svjetskim ratovima.
Kad budemo išli iz Kumamota ka Nagasakiju jedan dio puta putujemo brodom. U blizini hotela u Nagasakiju je veliki tržni centar, imaju Uniklo radnju, kako reče Aaratake-san, tako da se nadam da ću uživati u šopingu.
Ovaj vikend sam uglavnom proveo ne radeći ništa. Dosađivao sam se okolo, uzmem biciklo i odem do tržnih centara, razgledam šta ima, upoređujem cijene i sl. Kupio sam neke sitnice, majicu, kajiš i sl. Cijene su prihvatljive, bolje nego kod nas. Ima svega za svačiji džep. Pravo su potrošačko društvo, kupuje se nemilice. Ima ih mnogo, pa su samoposluge uvijek pune. U Kokuri se po tržnim centrima mogu naći poznate svjetske marke i tu je dosta skupo, dok se po manjim centrima može naći svakave robe za male pare. Ima i sredine kao AEON šoping mol koji je ovde u Yahati, 20 minuta pješke od JICA centra. Japanci se dobro oblače, čak i stariji ljudi. Uredni su, nose nove stvari, voze nova auta. Nema sad nekih bijesnih auta mnogo, dosta je malih auta, ali većinom su mlađa godišta. Valjda su im visoki porezi na stara kola. Ne vidi se neka razlika u društvenim slojevima. Vjerovatno je ima, kao i svugdje, ali bar ja do sada nisam primjetio ni neke bogataše niti neke siromahe.
Kad budemo išli iz Kumamota ka Nagasakiju jedan dio puta putujemo brodom. U blizini hotela u Nagasakiju je veliki tržni centar, imaju Uniklo radnju, kako reče Aaratake-san, tako da se nadam da ću uživati u šopingu.
Ovaj vikend sam uglavnom proveo ne radeći ništa. Dosađivao sam se okolo, uzmem biciklo i odem do tržnih centara, razgledam šta ima, upoređujem cijene i sl. Kupio sam neke sitnice, majicu, kajiš i sl. Cijene su prihvatljive, bolje nego kod nas. Ima svega za svačiji džep. Pravo su potrošačko društvo, kupuje se nemilice. Ima ih mnogo, pa su samoposluge uvijek pune. U Kokuri se po tržnim centrima mogu naći poznate svjetske marke i tu je dosta skupo, dok se po manjim centrima može naći svakave robe za male pare. Ima i sredine kao AEON šoping mol koji je ovde u Yahati, 20 minuta pješke od JICA centra. Japanci se dobro oblače, čak i stariji ljudi. Uredni su, nose nove stvari, voze nova auta. Nema sad nekih bijesnih auta mnogo, dosta je malih auta, ali većinom su mlađa godišta. Valjda su im visoki porezi na stara kola. Ne vidi se neka razlika u društvenim slojevima. Vjerovatno je ima, kao i svugdje, ali bar ja do sada nisam primjetio ni neke bogataše niti neke siromahe.