Pišem u ponedeljak popodne a u srijedu ujutro putujem. Već sam se počeo pomalo pakovati. Moram voditi računa da mi kofer ne prelazi 23 kg a ručni prtljag u avionu 8 km. Danas prije podne smo imali neobavezno ćaskanje sa koordinatorima o kursu, razdužili smo bankovnu karticu, komunikator i ostalo. Sutra je prezentacija Akcionog plana i to je to. Za vikend sam išao u kupovinu, nakupovao se dobro, gledao sam da nikoga ne zaboravim. U Uniklo-u sam potrošio bruku para, trebaju mi dati medalju. Tražio sam povrat poreza jer ako si stranac sa manje od 6 mjeseci boravka u Japanu i potrošiš preko 10,000 jena u jednom danu, onda ti daju tax free, tj. ne obračunavaju ti porez. Međutim, kad sam došao na kasu, jedva sam to uspio izganjati, skoro sat vremena su se konsultovali zvali JICA ofis, pitali svakojake gluposti i na kraju ipak dali taj popust od oko 900 jena (petnaestak maraka). Umalo nisam odustao od svega. Ostalo mi je nešto para, to mogu potrošiti u free shopu u Tokiju ili Beču. Razmišljao sam čak da kupim dva dobra odijela u EAON šoping molu. Cijena je bila prvo oko 24,000 jena, sada je 19,000 ali ako kupiš dva onda je sve 32,000 jena, što je oko 460 KM ili po 230 KM za svako, što je dobra cijena s obzirom da su kvalitetna odijela. Međutim, najveći brojevi su im od 180 cm visine pa nisam htio da ulazim u razgovor imaju li veće brojeve, a i nešto kontam imam odijela koje ne nosim pa možda mi ovo nije neophodno. Kupio sam sebi dobar novčanik jeftino, za nekih 30-35 KM, takođe, naik majicu da imam za sportske aktivnosti, što mi je negdje deseta majica koju sam ovde kupio, troje tole, tri košulje, dva kajiša, nekih sitnica. Mislim da je dosta. Kupiću još slatkiša na aerodromu Narita i to je to. Kupio sam jedan jako fin kišobran Milanki, ali kad sam došao u sobu vidio sam da ne može stati u kofer. Pitanje je da li dozvoljavaju kišobrane kao hand lagguage iz bezbjedonosnih razloga. Pokušaću ga nekako strpati u kofer, pa nek viri malo, valjda neće biti problema. Donio sam ovde dosta stvari koje mi nisu trebale. Recimo odijelo, nisam ga do sada nikako obukao, tek sutra ću na prezentacijama i Closing ceremony. Mogao sam proći i sa sakoom u kojem sam došao. Takođe, jedan džemper nisam nikako obukao, pidžamu, ovolike peškire nisam trebao nositi jer smo imali ovde sve (mada sam dobio pogrešnu informaciju da sve to moram nositi, da trebam ponijeti adapter sa 220 na 110 V i slične gluposti). Hendrina se javila da je stigla kući. Vidjeću da malo ćaskam s njom preko fejsbuka ili vibera. Još danas idem u gym i završavam. Skinuo sam mislim dvije-tri kile i zadovoljan sam s tim. Poslije treninga se izvagam, kad sam najtanji, i vaga pokazuje 87 kg. Odlično, nisam toliko imao ko zna od kad (mada je realna težina 89-90). Malo je dosadno i naporno trčanje sat vremena ali izdrži se. Mnogo bolje bi bilo da je bilo basketa, odbojke ili bilo čega drugog. Na računu Meal card imam još 3,600 jena, ostaće mi najmanje 2,500 jena, moraću kupiti piva za te pare sutra naveče kad budemo dernečili. Sranje je što polazim odavde u srijedu u 4,50 ujutro. Ne mogu se ni naspavati, niti ću doručkovati, ništa. Ali dobro, vraćam se kući. Naravno, drago mi je što se vraćam, ali osjećam nelagodu zbog nestabilnosti i neuređenosti društva, kako na poslu tako uopšte. Šteta je što smo stoka, moglo bi se lijepo živjeti.
|